Reč
Nefili potiče od hebrejske reči נְפִילִים, a kod nas ima značenje
‘’oni koji su sišli’’.

Prvi put se ova reč pominje u Petoknjižju, jednom od prvih
pet delova biblije. Pre opisivanja Adama i Eve, njihovog greha uzimanja jabuke
i kako Kain, njihov sin, ubija mlađeg brata. Bog je bio milostiv prema Adamu i
Evi i dao im još jednog sina koji je dobio
sina Nou, koji uspeva da preživi potop. Tako da pre nego što se pocne pričati o
ljudskoj iskvarenosti, neposlušnosti i grehu, pojavljuje se deo koji glasi:
,,Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi
Božiji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god hteli.
Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čoveku ostati doveka; čovek je telesan, pa
neka mu vek bude stotinu dvadeset godina. “U ona su vremena – a i kasnije – na
Zemlji bili Nefili, kad su božiji sinovi spavali sa ljudskim kćerima pa im one
rađale decu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.’