3/02/2016

Vinston Čerčil

,,Nemam šta drugo da vam ponudim, osim krvi, znoja i suza''  izjavio je Vinston Čerčil 13. maja 1940. godine, tokom svog govora povodom dobijanja mesta premijera.


Vinston Leonard Spenser Čerčil rođen je 30. novembra 1874. godine u Vudstoku, na jednom od najluksuznijih imanja u Engleskoj. Njegov otac bio je lord Randolf, drugi sin sedmog vojvode Marlborafa. Iako je odgajan u ,,svili i kadifi'' u početku se nije mnogo razlikovao od drugih: bio je prosečan učenik, slabog zdravlja.  Kada se prvi put prijavio za Vojnu školu nije bio primljen, upisao je tek 1893.
Posle završetka škole poslat je u Indiju, gde je radio kao ratni dopisnik. Međutim Čerčil se, željan akcije, ne zadovoljava položajem posmatrača događaja, već želi da učestvuje u njima. U Oldamu 1899. godine prijavio se kao kandidat za zakonodavstvo i po prvi put ulazi u svet politike.
On odlazi da pokriva rat des Boers, ali uskoro postaje zatvorenik, kada mu je voz izašao iz šina. Nakon mesec dana uspeva da se izbavi i sklanja se u Mozambik. O ovom događaju pisala je Engleska, ali i strana štampa. Po povratku u zemlju, ponovo se prijavljuje za izbore u Oldamu i sa svojih 26 godina izabran je za poslanika. Iza sebe imao je iskustvo u ratu i nekoliko članaka, kao što je Savrola.   Čerčil je u svetu politike bio primećen zahvaljujući oštrom jeziku i pozivu na reforme. 
Razočaran konzervativnom strankom, pridružuje se liberalima 1904. godine. Jedan period bio je podsekretar države u kolonijama, a posle toga postaje ministar trgovine 1908. Iste godine upoznaje Klementinu Ozijer, svoju buduću suprugu. Radio je na usavršavanju i modernizaciji engleske flote da bi mogao da se uključi u rat.
Čerčil je 1917. godine ušao u Vladu, u koaliciji sa Lojdom Džordžom kao konzervativac, tada je bio ministar naoružanja. Dolazio je kraj rata, ali on nije verovao u mir. Takođe je bio veliki protivnik boljševizma, koji je hteo da iskoreni. Od 1921. do 1924. bio je vojno neaktivan, a posle neuspeha konzervativaca 1929. godine, napušta Vladu.
Sa 55 godina, Čerčil se odriče vlasti i moći, ali ne i politike. On nastavlja pisanje istorijskih i literarnih tekstova, među kojima je i biografija njegovog pretka, vojvode Malborfa. 
Imao je averziju prema komunistima, što ga je približilo Musoliniju, ali plašio se Hitlera koji je tako brzo uzeo vlast i postao njegov oštar protivnik. Kako je Hitler postepeno povećavao svoje napade, Čerčil je sve više upozoravao na opasnost od njega. Kada je Čemberlen potpisao Minhenski sporazum sa Nemačkom, Čerčil mu je rekao da su smrtno izabrali i da ih čeka rat. Bio je u pravu.
Tri dana posle invazije na Poljsku, 3. septembra 1939. godine, Velika Britanija i Francuska objavljuju rat Nemačkoj. Čemberlen ga je odredio za prvog lorda Admiraliteta. U daljim mesecima Čerčil ostvaruje plan o napadu na Norvešku i saradnji sa Francuskom. Ipak, plan iskrcavanja u Norveškoj je propao, ali nije izgubio podršku naroda, jer je postao inkarnacija borbe protiv nacizma.  Čemberlen  je 10. maja 1940. godine predao svoj položaj Ruzveltu.
Čerčil je od ovog trenutka, pa do kraja ostao najznačajnija ličnost u Velikoj Britaniji i za ceo svet, jer je zajedno sa Ruzveltom i Staljinom, tokom Drugog svetskog rata, odlučivao o daljem razvoju rata.
Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1953. godine.
Umro je 24. januara 1954. godine.

Zanimljivost:
Zanimljivo je to što se po mišljenju pojedinih istoričara, smatra da je Vinston Čerčil sin prvog srpskog kralja, Milana Obrenovića. Naime, dokaz za to jesu memoari Dženi Džerom, Čerčilove majke, poznatije kao lejdi Čerčil.
Takođe se smatra da je upravo to razlog zbog koga je Čerčil mrzeo Srbiju. O tome svedoči događaj iz Drugog svetskog rata, kada su trojica ključnih državnika Čerčil, Ruzvelt i Staljin raspravljali o sudbini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je, po Staljinovim zapisima, Čerčil bio za to da se u Jugoslaviji ukine monarhija, da se uspostavi komunistički režim, a kraljevo zlato prebaci na Titovo ime, što je zbunilo ovu dvojicu. Zbog toga je Staljin navodno pitao Čerčila da li ima neke lične razloge za ukidanje monarhije i rekao mu: ‚‚Da ti neki srpski kralj lično na žulj nije stao?''.

                                                                                         

Teodora Aćimović

No comments:

Post a Comment